KAKONJ

Kakonj (mađ. Kákony) je nekadašnje selo 2 km sjeverno od današnje Fancage (mađ. Bajaszentistván), bajskoga predgrađa, u Bačko-kiškunskoj županiji. Naselje se prvi put spominje 1488. u oblicima Kakogn, Cakon, Cacogn. To područje je bio pod vlasništvom Kalačke nadbiskupije. Do 1722. filijala je bajske ilirske župe svetog Antuna Padovanskoga, a matične se knjige vode od 1717. Kasnije pripada bajskoj župi svetog Petra i Pavla (matične knjige vode se od 1728.). Prvi dokument o kakonjskoj školi potječe iz 1774. Osim vjeronauka, učenici uče samo čitati i pisati, a nastave ima od studenoga do sredine ožujka. I potkraj 18. stoljeća Kakonj je colonia Dalmatica, tj. hrvatsko selo. Budući da je naselje bilo smješteno pokraj dunavskoga rukavca Voša (mađ. Vajas), zbog čestih poplava, pretežito hrvatsko (bunjevačko) stanovništvo Kakonja, koje se bavilo ribarstvom, vlasti preseljavaju 1805. na mjesto današnje Fancage. Njihov kvart su nazvali Novim Kakonjom. Spomen na nekadašnje selo Kakonj čuva današnja Kakonjska ulica. 1809. proglašena je samostalnom župom sa službenim imenom Szentistván koja je bila župa svih bunjevačkih Hrvata. U prvoj polovici 18. stoljeća najčešća su kakonjska prezimena bila: Agatić, Antolović, Balić, Bertić, Dalašović, Dražinčević, Goretić, Ištoković, Karajković, Martinović, Pejinovac, Strikinac, Šimunović, Šokčević.