BAJA

Baja je grad na lijevoj obali Dunava (dunavskog rukavca Šugavica), u sjeverozapadnom dijelu Bačko-kiškunske županije Mađarske. Baja 1900. godine je dobila status grada, a od 31. listopada 1930. gradu je priključeno naselje Fancaga (Vancaga) na mađ. Bajaszentistván. Prvi put se spominje 1323. godine u obliku Bay, a pretpostavlja se da potječe od imena prvog turskog zemljoposjednika Baje. Prema arhivskim zapisima iz 1229. i 1260. u Baji su djelovali dušobrižnici koji su iz reda franjevaca, a podrijetlom su iz Bosne i Dalmacije. U zapisima nakon tatarskih najezda se javljaju Hrvati koji se nazivaju Dalmatincima, a pretpostavlja se da ih je ondje nastanio kralj Bela IV. Hrvati u Baji žive i tijekom 16. stoljeća, a 1600. došli su i franjevci iz bosanskog Olova. Poslije oslobođenja od Turaka 1687. dolazi novi val izbjeglica, 1695. izuzeta je iz Vojne krajine, hrvatski postaje službenim jezikom, a naselje se 1696. prvi put bilježi pod nazivom Baja. Prema popisu iz 1699. godine u Baji živi 595 većinom hrvatskih kmetova. Samostalna župa u Baji utemeljena je 1712. godine (a do 1728. postoji samo hrvatska Župa svetog Antuna Padovanskog) s podružnicama Bikić, Gara, Kaćmar, Čavolj, Sentivan, Baškut. Dušobrižnici su bosanski franjevci. Danas je Baja podijeljena na nekoliko četvrti: Fancaga (Vancaga), Vodica (mađ. Máriakönnye), Peta (mađ. Pető), Pisak (mađ. Homokváros), Salaši (mađ. Szállásváros), Jozsefváros, Belváros, Istvanmegye, Szentjanos, Kiscavoly, Livoda, Rokusvaros te nekadašnja sela Pandur (mađ. Alsópandur), Kakonj (mađ. Kákonyiszállás), zatim Bostani, Gredina, Vranješ (mađ. Vrányos, Alsóvrányos), Babin dol (mađ. Babinadola), Vrtljac i dr. Brojni su toponimi hrvatskog podrijetla, neki nazivi su imali hrvatske oblike do 1918., a poslije su ti izrazi pomađareni. U popisu iz 1715. godine zabilježeno je 138 hrvatskih obitelji, a popis iz 1828. bilježi najviše (786) hrvatskih obitelji. Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, dio je Hrvata otišao u Kraljevinu SHS. Zbog asimilatorske politike i asimiliranja Hrvata u Mađare, 1883. ukinuli su nastavu na hrvatskom u bajskim školama. Tih su desetljeća kao dio hrvatskih preporodnih kretanja mjesni Hrvati osnovali Obrtničku čitaonicu i Gospodarsko društvo. U Baji su služili kapelani hrvatskog podrijetla Ivan Evetović i Lajčo Budanović. 1910. je osnovana Bajska kršćanska čitaonica. Gradu je 1930. pripojena Fancaga, sjeverno prigradsko naselje s bunjevačkom većinom. U Baji se svake godine održava manifestacija Bajska fišijada, Veliko prelo bačkih Hrvata, Hrvatska (bunjevačka) večer, Hrvtaski državni tamburaški festival. Prema popisu pučanstva iz 1880. registrirano je 2629 Hrvata i Srba, s hrvatskom većinom što pokazuje i podatak iz 1910. kada je zabilježeno 2188 Bunjevaca (iste godine na Fancagi 1106 Bunjevaca) popisu pučanstva iz 2001. godine od 37 916 ima 263 Hrvata, dok deset godina kasnije 2011. godine od sveukupnog broja 36.267 broj pripadnika hrvatske narodnosti je 764. U gradu djeluje hrvatska ustanova pod nazivom Hrvatski kulturni centar bačkih Hrvata koja je odgovorna za kulturne, sportske i obrazovne manifestacije Hrvata.