BAĆINO

Baćino (mađ. Bátya) je naselje u Bačko-kiškunskoj županiji, 2 km južno od grada Kalače, na lijevoj strani obale Dunava. Ovo područje je bilo naseljeno već u 9. stoljeću, Slaveni i avari su se nastanili. Ime naselja se prvi put spominje 1061. godine u obliku Bacha koje potječe od mađarske riječi „bátya” što znači stariji brat. Turci 1660. nastanjuju Hrvate, Šokce iz okolice Vinkovaca. Godine 1698. dušobrižnici su franjevci. U sastavu Baćina nalaze se naselja koja su nazvana salašima ili pustama poput Duolnji Salaši (Tilkina) (mađ. Alsószállások), Guornji Salaši (mađ. Felsőszállások), Sirkuova (mađ. Cirókhát), Panjentica (mađ. Tuskópuszta), nekada i Huoroz (Horoza, mađ. Oroszpuszta). Župa Male Gospe utemeljena je 1698. godine. Matične knjige vode se od 1715. godine. Župna crkva posvećena Maloj Gospi sagrađena je 1780. godine, a nakon što je s većim dijelom naselja dva puta izgorjela u požaru, 1849. godine je obnovljena. Tijekom 18. stoljeća u Baćinu se spominju Hrvati, Dalmatinci, Iliri ili Slaveni, a poslije, sve do danas Raci. Jezik bogoslužja je mađarski i hrvatski. Baćinski Hrvati pripadaju skupini podunavskih Hrvata koji sebe nazivaju Racima i govore slavonskim dijalektom hrvatskog jezika, koji je staroštokavsko narječje ekavskog govora. Prema nekim istraživanjima na ovo područje Hrvati su se doselili u 16. stoljeću iz Slavonije. 1851. godine Baćino se spominje kao šokačko selo. Nastava hrvatskoga jezika je ukinuta potkraj 1880-ih godina. Baćinski Hrvati svake godine održavaju svoju manifestaciju Veliko racko prelo, na području školstva Županijski susret hrvatskih učenika iz Bačke te zajedno s Hrvatima iz Dušnoka na dan svete Ane hodočaste u Čikuzdu u kapelicu svete Ane. Od 1998. u naselju djeluje hrvatska samouprava. Prema popisu stanovništva u Baćinu 2001. godine živi 13,8% Hrvata, 2011. godine od sveukupnog broja stanovnika (2094) ima 256 Hrvata.