BIRJAN

Birjan (mađ. Birján) se nalazi 17 kilometara udaljeno od Pečuha, pored državne ceste prema Mohaču u Baranjskoj županiji. Sudeći prema iskopinama mjesto je bilo naseljeno već u bakreno i brončano doba. Naziv sela je prvi put naveden 1307. godine u obliku Beran, dok 1542. godine kao Berand. U selu su pavlinci osnivali i sagradili samostan 1295. godine koji je sve do 16. stoljeća postojao. Za vrijeme turskih osvajanja selo je opustjelo. Naime, za vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. u popisu sanovništva ovo naselje je bilo nastanjeno, a stanovnici su bili Hrvati. Krajem 17. stoljeća je evidentirano kao nastanjeno mjesto gdje žive Hrvati iz Bosne, tzv. Bošnjaci. U 18. stoljeću u Birjan se doseljavaju Mađari te kasnije Nijemci. U naselju djeluje hrvatska samouprava i hrvatsko plesno društvo. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Birjanu živi 9 (2%), dok 2011. broj stanovnika koji sebe smatra Hrvatom je 78 (15%). Ukupan broj stanovnika 2001. je 440, a 2011. je 520. Prema izvještajima referenta za Južne Slavene, Josipa Margitaija koji je putujući kroz baranjskih naselja opisivao situaciju, svakodnevicu i probleme Hrvata, Mađara i Nijemaca, u Birjanu 1922. godine zabilježio je da je stanovništvo podijeljeno, pola naselja su šokačkog podrijetla, pola mađarskog. Birjanska crkva je pripadala župi u Olasu. U crkvi su se izmjenjivale mise na hrvatskom i na mađarskom jeziku, na Tijelovo i na Uskrsnuće se pjevalo i molilo na hrvatskom jeziku. U školi nastava se odvijala na mađarskom jeziku, ali hrvatska djeca imala su mogućnost čitanje i pisanje učiti na svom materinskom jeziku. Pored bošnjačkih Hrvata, u Birjanu ima šokačkih Hrvata koji se smatraju tzv. seoskim Šokcima te govore štokavskim narječjem hrvatskog jezika.