BARAČKA

Baračka (mađ. Nagybaracska) je naselje u Bačko-kiškunskoj županiji Mađarske, nedaleko se nalazi od Baje. Prvi se put spominje 1318. kao Barscha, a 1320. kao Baraccha. U nazivu naselja sufiks -čka je slavenskog podrijetla. U tursko je doba Baračka bila dio Bajske nahije, prema defterima između 1580. i 1590. godine u Baračkoj su porez plaćali 13 obitelji, međutim crkvenu desetinu je plaćala i Kalačkoj nadbiskupiji. Popisi iz 1715. i 1720. bilježe ovdje uglavnom srpske kmetove. Mađarima je selo napučeno 1742. i 1762. Slovaci su doseljeni «iz totskih županija», a Hrvati iz Monoštora (na mađarskom Bátmonostor). Među «racka» sela ubraja se 1655., a 1711. zabilježena je kao hrvatsko naselje. U naselju 1743. godine su od šibe sagradili katoličku crkvu koja je izgorjela i 1789. godine napravili su crkvu od pravog materijala koja je posvećena Svetom Emeriku. Samostalnom je župom postala 1751., a tada se počinju voditi i matične knjige (prije je bila čatalijska podružnica). Barački su Srbi 1763. preseljeni u Stanišić. U 20. stoljeću u naselju živi mali broj Hrvata, oni pripadaju skupini bunjevačkih Hrvata. Hrvatski se jezik Bunjevaca ovdje zadržao sve do 1920-ih godina. Na popisu pučantsva iz 1930. zabilježeno je 83 Hrvata od 3929 stanovnika. Prema popisu stanovništva 2011. godine u Barački od ukupnog stanovništva (2263) ima 4 Hrvata registriranih.