ATA
Naselje Ata (mađ. Áta) se nalazi dvadesetak kilometara južno od Pečuha u Baranjskoj županiji. O nastanku sela nemamo točne informacije, prvi put se spominje u popisima iz 17-18. stoljeća kao Hata. U ovom razdoblju stanovnici sela su Hrvati iz Bosne. Selo je tijekom ratova više puta bilo napušteno. Početkom 17. stoljeća kralj Leopold I. Atu daruje obitelji Batthyány. S priključenjem naselja željezničkoj pruzi Pečuh-Mohač u selo dolaze prve njemačke obitelji. 1940-tih u selu živi preko 400 osoba, od njih 80 posto Hrvata. Godine 1941. prema naredbi su nastanjene mađarske obitelji. U Ati je smještena zavičajna kuća koja predstavlja život bošnjačkih Hrvata doseljenih za vrijeme turske vladavine iz Bosne. U selu je od 1941. do 1977, do svoje mirovine, kao učitelj i sakupljač radio Ladislav Matušek. Prema popisu stanovništva iz 2001. u selu živi sedam (3%) Hrvata, dok 2011. registrirano je devet (4%). 2001. godine Ata broji 231, dok deset godina kasnije, 2011. ukupno ima 193 stanovnika. Prema izvještajima referenta za Južne Slavene, Josipa Margitaija koji je putujući kroz baranjskih naselja opisivao situaciju, svakodnevicu i probleme Hrvata, Mađara i Nijemaca, u Ati 1922. godine je zabilježio da su tri četvrtinu stanovnika činili Šokci (on za Hrvate koristi naziv Šokci, ali se pretpostavlja analogija izraza), dok jednu četvrtinu Nijemci, a kasnije su se pojavile mađarske obitelji. U to doba u školi nastava se odvijala na mađarskom jeziku, ali učitelj Béla Terbócz govorio je i hrvatski jezik. Učenici od 3. razreda osnovne škole čitanje, pisanje, vjeronauk učili su na hrvatskom jeziku, tjedno dva puta. Koristili su hrvatski udžbenik, kako on naziva zagrebačku čitanku. Mještani sebe su smatrali Bošnjacima, nisu znali svi mađarski govoriti u naselju, učitelj im je svake nedjelje dolazio održati na hrvatskom jeziku litaniju u prostorijama škole, naime naselje Ata je pripadala Egraškoj župi. Prema tom izvještaju Bošnjakuše u svojim lijepim nošnjama su radile ručne radove (vezanje, šivanje, pletenje). Birov naselja je bio bošnjačkog podrijetla, zvao se Ivo Štandovar.
