UDVAR

Udvar (mađ. Pécsudvard) smješten je nedaleko od Pečuha u Baranjskoj županiji. Nalazi potvrđuju da je mjesto bilo nastanjeno i prije više tisućljeća. Naziv Udvar prvi put se spominje 1181. godine u obliku Udwarch. Naime, na ovom području se nalazila velika kurija s dvorištem koja je pripadala tadašnjoj tvrđavi u Koasztu (današnjem Mišljenu). Pretpostavlja se da taj naziv Udvar potječe od mađarskog značenja velike gospodske kuće. Do turskih osvajanja selo je bilo nastanjeno Mađarima, Hrvati u selo dolaze tijekom i poslije turskih ratova sa područja Bosne. Do druge polovice 19. stoljeća u selu žive isključivo Hrvati, ali u 20. stoljeću nastanjeni Mađari i Nijemci se javljaju u većem broju. Prema zipisima referenta za Južne Slavene, Josipa Margitaija koji je putujući kroz baranjskih naselja opisivao trenutačne okolnosti Hrvata, 1923. godine Mađari često se rugaju Hrvatima i nazivaju ih „divljim racima“ zbog čega su Udvarci krivo gledali na Mađare. Prema njegovim riječima u udvarskoj školi se podučava pisanje, čitanje i vjeronauk na hrvatskom jeziku. Stanovnici na svete mise odlaze u Egrag, ali u mjesnoj školi se preuredi razred i održava se misa na hrvatskom jeziku. Udvarska crkva je izgrađena u minimalističkom stilu s karakterističnim bijelim zidovima 1998. godine i posvećena je Bogorodici. Ladislav Matušek, zborovođa, orguljaš i učitelj iz Ate je svirao na orguljama pjevajući hrvatske vjerske pjesme. Broj Hrvata 1970. čini 2/3 stanovništva. Do 2001. njihov broj će se smanjiti na 125 (20%, ukupno stanovništvo 620), a 2011. ta brojka će ostati poprilično ista: 128 (17%, ukupno 731 stanovnik). U Udvaru djeluje jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Mađarskoj. Svake se godine održava mjesni dan Hrvata pod nazivom Udvarsko veselje te održavaju se kampovi za djecu na hrvatskom jeziku. Hrvati u Udvaru pripadaju etničkoj skupini Bošnjaka, sebe nazivaju Bošnjacima te govore posebnim dijalketom štokavskog govora hrvatskog jezika.