SIGET

Siget (mađ. Szigetvár) je gradić u južnoj Mađarskoj, u županiji Baranja. Ime dolazi od mađarske riječi otok. Prema zapisima grad je nazvan zbog prvobitne utvrde koja je izgrađena na vještački izgrađenom otoku u močvarnom području rječice Almás. Grad je poznat kao mjesto sigetske bitke. Utvrda Siget imala je u drugoj polovici 16. stoljeća izuzetni geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune svetog Stjepana, a sprječavala je prodor Turaka prema Budimu i Beču. Opsada Sigeta trajala je od 5. kolovoza do 7. rujna 1566. godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Šubića Zrinskog i čitave posade, koja se nije htjela predati Turcima - i svojom žilavom obranom spasila Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke. Nakon mjesec dana opsade Nikola Zrinski s manjim brojem preživjelih vojnika iz utvrde, provalio je iz nje, te zajedno s braniteljima utvrde poginuo u boju. Tijekom opsade umro je i sultan Sulejman I. zvani Veličanstveni. Današnji izgled utvrda je u najvećem dijelu dobila u godinama nakon osmanlijskog zauzeća. Mađari utvrdu nazivaju Zrínyivár odnosno Zrinski grad. Glavni gradski trg nosi ime po Nikoli Šubiću Zrinskom, a najljepše mjesto odvojeno je upravo za spomenik legendarnom ratniku, rad kipara Istvána Gerendaia. Lav na povisokom postamentu, okruženom cvijećem, gazi tursku zastavu s polumjesecom, a na postamentu su stihovi pjesnika Mihálya Vörösmartyja posvećeni Zrinskom. Na trgu se nalazi gradska vijećnica i džamija koja je podignuta je 1580. godine i nazvana po budimskom beglerbegu Ali-paši Mujezinzadeu, kasnijem zapovjedniku osmalijske flote, koji je prvu veliku opsadu Sigeta poduzeo 1556., deset godina prije konačnog osvojenja, ali je tadašnji kapetan Marko Stančić Horvat, uz znatne žrtve i oštećenja utvrde, uspio odoliti napadima, koji su potrajali 42 dana. Ova džamija, kao i ostale po Ugarskoj i Slavoniji, nakon što su Osmanlije protjerani, pretvorena u crkvu. Posvećena je svetom Roku, čiji kip, rad Kálmána Veresa, stoji lijevo od ulaza. Uz sveca je i njegov pas, onaj što mu je, po predaji, nakon što je svetac obolio od kuge i prognan iz Placenze, svakodnevno dolazio i donosio mu komad kruha. Oko 1780. godine crkva je, opet kao i mnoge druge, barokizirana, a slikar István Dorfmeister je osam godina kasnije njenu kupolu ukrasio slikama zauzeća (1566.) i oslobođenja grada (1689.). Park mađarsko-turskog prijateljstva otvoren je 1994. na inicijativu Republike Turske povodom 500. godišnjice rođenja Sulejmana I. Park smješten je pet kilometara od Sigeta, gdje su kipovi sultana Sulejmana i kapetana Zrinskog postavljeni jedan do drugog. Prema nekim vjerovanjima u parku su pokopani i sultanovi posmrtni ostaci, mada se neki znanstvenici ne slažu s tim, a nedavno su, tijekom arheoloških ispitivanja, navodno otkriveni i temelji džamije Mehmed-paše Sokolovića, istog onog što je u Višegradu podigao poznatu „na Drini ćupriju“. U Sigetu se može posjetiti jedinstvena zgrada „Turska kuća”, nekadašnji karavansaraj, koji svojevremeno po nekima je služio kao škola, po drugima pak kao prenoćište. Unutra je postavljena stalna izložba sa svim što se moglo naći u osmanlijskoj kući 16. stoljeća. Bošnjačka kuća ili tzv. Hambar je trokatna obnovljena zgrada iz 19. stoljeća u kojoj je otvorena izložba bošnjačkih Hrvata (katolika). Izloženi su njihovi predmeti, alati te prikazuje duhovnu i materijalnu baštinu Bošnjaka u Sigetu nakon osmanlijskih godina. Od 1833. se svake godine održavaju svečanosti u spomen na junaštvo Nikole Šubića Zrinskog i posade njegove tvrđave. Na ovoj manifestaciji prisutne su i hrvatske folklorne udruge te sudionici hrvatskog podrijetla. U Sigetu djeluje hrvatska manjinska samouprava. Prema popisima stanovništva 2001. godine Siget je imao 11353 stanovnika od čega je bilo 31 Hrvata, deset godina kasnije na popisu od 10614 ljudi je bilo zapisano 102 Hrvata (1%).