NARODNE NOVINE

Narodne novine (1946.-1991.) su počele izlaziti 1946. godine kao zajedničko glasilo Hrvata, Srba i Slovenaca pod okriljem Demokratskog saveza Južnih Slavena u Mađarskoj. Naše novine su djelovale od 1946. kada se nakon 1956. promijenilo ime u Narodne novine. Od tri naroda najbrojniji su bili Hrvati (90 000), ali po sadržaju novina srpska manjina je bila u prednosti, a Slovenci su imali poseban podlistak. 1990. godine Srbi su predložili da se u novinama na četiri straniceobjavljuju tekstovi na ćirilici, međutim s tom idejom ostale manjine se nisu složile. Nastupanjem novih društvenopolitičkih, demokratskih promjena u Mađarskoj pojavila se potreba za tiskanjem tjednika isključivo na hrvatskom jeziku u Mađarskoj. Nakon I. Zemaljske skupštine Saveza Hrvata u Mađarskoj, održanoj 12.-13. listopada 1990. godine, u 46. broju Narodnih novina je objavljena Rezolucija Skupštine sastavljena od 13 točaka, među kojima pod petom točkom je napisan zahtjev da „od početka godine treba da se pokrene tiskanje Hrvatskih novina, tjednika Hrvata u Mađarskoj.“ Posljednji 16. broj Narodnih novina izašao je u Budimpešti 18. travnja 1991. godine i nastao je samostalno glasilo Hrvata u Mađarskoj s ciljem da Pomurci, Podravci, Bunjevci, Šokci i Gradišćanci na svom jeziku čitaju članke. Srbi su također htjeli pokrenuti samostalne novine na ćirilici namijenjene srpskom stanovništvu u Mađarskoj. Na naslovnici se pojavio glavni urednik novina Marko Marković, a naslov je bio „Zbogom, Narodne novine, živio Hrvatski glasnik.“. Zajednički tjednik triju narodnosti je doživio 46 godina života i rada.