MOHAČ

Mohač (mađ. Mohács), grad se nalazi na desnoj obali Dunava u Baranjskoj županiji, u južnom dijelu Mađarske. Na Dunavu kod Mohača nema mosta, pa se na lijevu obalu prelazi trajektom, odakle cesta vodi na sjever prema Baji. O imenu grada Mohača znanstvenici i danas vode polemiku. Arhivska građa ukazuje na činjenicu da je naziv Mohač slavenskog porijekla, prema močvarnom i poplavnom području su ime ali panonski Slaveni. U starim hrvatskim ljetopisima i narodnim pjesmama Mohač se naziva i Muač, Muhač, Muvač čak i u množini Muhači, a Turci su ga nazvali Mihad. Mohač širenjem je obuhvatio i neka susjedna sela, kao što je Dolnja Kanda, naselje Novi Mohač i sela Šar, Jelužda (Ležda), Gornja Kanda, Trnovac (Pustara). Delegat Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj za Mohač ulazi kao predstavnik Baranje. Na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. godine Turci su pod sultanom Sulejmanom II. porazili vojsku Ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. Nakon Mohačke bitke za vrijeme turske vlasti je Mohač bio sjedištem sandžaka. U crkvenim zapisima za vrijeme Turaka u gradu žive katolički Hrvati i imaju župu. Franjevac, Šimun Matković iz Slavonije je ponovo pokrenuo vjerski život katolika u Baranji, 1612. godine uspio je dobiti dozvolu za izgradnju dvije crkve. Jedna je podignuta u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije, druga crkva u čast Svetog Nikole. 1630. Matković otvara gimnaziju s 15 učenika iz Mohača i okolnih naselja. Druga mohačka bitka ili Haršanjska bitka se dogodila 12. kolovoza 1687. godine na Szársomlyu odnosno na obroncima Viljanske planine (brda Haršanja). Grad Mohač od Turaka oslobodio je zalavarski kapetan Matija Radonić koji je bio kapetan i körmendske tvrđave. Mjesni Hrvati pripadaju skupini Šokaca, u užem smislu Mohačani su tzv. gradski Šokci. Unatoč drugačijim prigodama i urbanijoj sredini gradski Šokci u sociološkom smislu bili zatverone zajednica, ali u nalinu života, u navikama, vrednotama razlike nisu bile u odnosu na druge tzv. seoske šokačke zajednice (Šokci u selima uzduž ceste Pečuha i Mohača). Još u 18. i sve do uvođenja agresivne asimilatorske politike u 19. st., Hrvati su u Mohaču bili apsolutna većina, a to se promijenilo uslijed snažne asimilacijske politike mađarskih vlasti i nepovoljnih međunarodnih okolnosti sredinom 19. stoljeća i 20. stoljeća. U šokačkoj četvrti grada žive Šokci. Arhivske građe o tome jesu li Šokci formirali svoj kvart kako bi izbjegli sukobe među narodima (Mađarima, Nijemcima) različitog govora, običaja i vjere. Za vrijeme Turakas u Šokci u ovom dijelu grada stanovali, a novodoseljeni su isto ovdje podigli kuće. Šokački prosvjetni rad u Mohaču ima svoje duboke korijene, jedna od najzačajnijih šokačkih ustanova je Mohačka šokačka čitaonica.Glavna znamenitost grada su Poklade („Pohod bušara“), mjesni festival početkom veljače, koji čini dio Svjetske duhovne baštine, zaštićene od UNESCO-a. Manifestacija privlači više tisuća posjetitelja u svakoj godini iz cijelog svijeta. Poklade su karneval mjesnih Šokaca, kada mjesni bušari u tradicionalno napravljenim drvenim maskama prelaze Dunav, pa pale lomaču na glavnom trgu, zajedno sa mrtvačkim sandukom zime. Legenda kaže kako, u vrijeme vladavine Osmanlija, Šokci s lijeve strane Dunava nisu mogli izdržati osmanlijsko nasilje. Jedne se večeri pojavio starac duge kose i brade te Šokcima predložio da maskirani u ovčje runo i životinjsku kožu, s klepetaljkama u rukama, čamcima odu u Mohač, s druge strane Dunava, te pokušaju Osmanlije uplašiti. Navodno im je to i uspjelo. Od kulturno-folklornih hrvatskih manifestacija istaknuti su programi poput Pranja na Dunavu, proštenja na Antunovo, Šokačke grahijade. Prema zipisima referenta za Južne Slavene, Josipa Margitaija koji je putujući kroz baranjskih naselja opisivao trenutačne okolnosti Hrvata, 1923. godine Šokci u Mohaču su svake nedjelje ujutro u sedam sati imali misu na hrvatskom jeziku. U ostalim crkvama su također bile mise na hrvatskom jeziku, svećenik i župnik se trudio propovijed održati na hrvatskom jeziku. Učenici u školi vjeronauk su učili na šokačkom jeziku te od trećeg razreda osnovne škole krenuli su pisati, čitati na hrvatskom jeziku. U Mohaču se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Mađarskoj. 2001. je u Mohaču živjelo 19.049 stanovnika. Po nacionalnom sastavu od toga je bilo 4,7% Hrvata, dok deset godina kasnije na popisu stanovništva, 2011. godine izjasnilo se 39 % Hrvata (700) od 17808 stanovnika. Broj izjašnjenih Hrvata i upisanih na biračke popise je znatno manji od procijenjenog broja Hrvata u gradu Mohaču.