KOLJNOF

Koljnof (mađ. Kópháza) je najzapadnije gradišćanskohrvatsko naselje u županiji Győr-Moson-Sopron. Naziv naselja je prvi put spomenut 1429. godine, a pretpostavlja se da je nazvan prema Peteru Kolbu (Kolbenhof). Većina je stanovnika do 16. stoljeća pripadala njemačkoj manjini. Za vrijeme turskih osvajanja selo je bilo napušteni, a 1530-ih godina na prazno mjesto su se doselili sa područja Bosne i Hercegovine. Stoga, se može zaključiti da su preci današnjih gradišćanskih Hrvata bili doseljeni u 16. stoljeću. To je naselje s vremenom postalo važno hodočasničko odredište hrvatskih vjernika. Prema izvorima 1773. godine glavni jezik u selu je bio hrvatski. Župna crkva svetog Martina u Koljnofu podignuta je potkraj 18. stoljeća. Na njoj je spomen-ploča žrtvama Prvog svjetskog rata, jedinstvena po tomu što su na njoj iznad imena poginulih Koljnofčana upisane ove riječi: „Za kralja i za svoj dom/ Platili su lašćim žitkom/ Uvelikom svita boji/ Tudjini su na pokoji.” Koljnof danas ima općinski stan, poštu, liječničku i stomatološku ordinaciju, kulturni dom, osnovnu školu, gostionicu itd. s natpisima i na hrvatskom jeziku. Nazivi ulica i trgova također su dvojezični. U čuvarnici ili dječjem vrtiću u Koljnofu dijelom se uči i hrvatski jezik. U središtu Koljnofa podignut je 1983. spomenik u čast 450. obljetnice doseljenja Hrvata. U prvom popisu 1880. godine u kojemu bilježe materinski jezik u Koljnofu su popisana 1383 Hrvata. Udio Hrvata iznosio je tada 92,1%. Broj Hrvata u idućim popisima osjetno se smanjuje te nakratko blago povećava. U 2001. zabilježen je najmanji broj Hrvata u povijesti Koljnofa, 865 od ukupnih 1882 stanovnika (45%). 2011. godine broj Hrvata je 885, a u selu brojimo 2041 stanovnika (43%). Hrvati u Koljnofu pripadaju etničkoj skupini gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj. Govore svojim gradišćanskohrvatskim jezikom. Svake se godine u naselju organiziraju razne hrvatske manifestacije.