KOZAR

Kozar (mađ. Nagykozár) ili Veliki Kozar je naselje koje se nalazi istočno od Pečuha u Baranjskoj županiji. Selo je bogato arheološkim nalazima još iz neolitika. Ime naselja prvi put se spominje 1332. godine u crkvenim spisima kao Kosar, a predpostavlja se da je već u to doba u selu bila izgrađena crkva. Naziv Kozar je nastao od izvedenice imena plemena kazar, naziva turkijskog naroda Hazara koji su se nastanili na ovom teritoriju. Prema nekim drugim interpretacijama ime naselja ima slavenske korijene. Slično drugim manjim naseljima u regiji, i Kozar je za vrijeme turskih napada djelomice razoren, a nakon istjerivanja i opustošen. Od 18. stoljeća u naselju, pored Mađara, već žive i Hrvati (Šokci) te još u istom stoljeću počinje naseljavanje Nijemaca. 1736. godine je izgrađena kapelica koja je posvećena Svetom Ivanu Krstitelju. Tijekom svoje povijesti, kapelica je imala nekoliko svećenika hrvatskog podrijetla. Jedan od najznačajnijih popa je bio György Gasparich. On je do svoje smrti (do 1954.) misno slavlje služio na šokačkom jeziku. 1949. u selu je utemeljen državni Južnoslavenski vrtić koji u svoj odgojni program od početaka uključuje hrvatski jezik. Danas u vrtiću također se podučava hrvatski jezik. Mjesni Hrvati pripadaju hrvatskoj etničkoj skupini Šokaca u Mađarskoj te govore šćakavskim idiomom štokavskog narječja hrvatskog jezika. Svake se godine organiziraju hrvatske priredbe u naselju. U naselju djeluje Hrvatska manjinska samouprava. U Kozaru prema podacima iz 2001. godine živi 45 Hrvata (3%), ukupno 1306 stanovnika, dok prema popisu stanovništva iz 2011. godine od ukupnih 1975 stanovnika pripadnika hrvatske zajednice je 90 (4%).