KEMLJA

Kemlja (mađ. Kimle) je najizdvojenije gradišćanskohrvatsko naselje na krajnjem sjeveru Mađarske uz slovačku granicu. Kemlja se prvi put spominje 1210. pod imenom „Kamana“. Ime je slavenskoga podrijetla. Današnje naselje je nastalo spajanjem četiri susjedna naselja 1966. Ipak je Kemlja i danas podijeljena na Mađarsku Kemlju (Magyarkimle) i Hrvatsku Kemlju (Horvátkimle). Iz Mađarske Kemlje vodi cesta u Hrvatsku Kemlju preko mosta na odvojku Dunava. Polovicom 16. stoljeća doselili su se Hrvati u velikom broju. Prema kanonskim vizitacijama iz 17. stoljeća Kemlja je čisto hrvatsko selo. Prema Leksikonu naselja iz 1773. Hrvatska Kemlja je imala župnika i učitelja, a hrvatski jezik je bio glavni jezik u selu. U Hrvatskoj Kemlji postoji Hrvatski klub, djeluje hrvatska manjinska samouprava. Kemlja ima hrvatski knjižnicu, također i dječji vrtić. U rimokatoličkoj crkvi moli se i pjeva na oba jezika. Hrvatske običaje čuvaju plesna skupina, glumačka družina, pjevački zbor, tamburaški sastav i druge kulturne organizacije. Najpoznatiji hrvatski župnik u Kemlji bio je i ostao slavni Mate Meršić Miloradić, pjesnik i preporoditelj zapadnougarskih Hrvata krajem 19. i početkom 20. stoljeća. 1910. godine Miloradić je pokrenuo tjednik „Naše novine“, prvi list na gradišćanskohrvatskom jeziku. Umro je u Hrvatskoj Kemlji gdje je i pokopan na seoskom groblju. Miloradić je i danas na neki način zaštitni znak Hrvatske Kemlje. Ispred crkve je njegov lik, izrezbaren u drvetu. U popisu stanovništva 2001. zabilježeno je 292 Hrvata (10% od ukupnog stanovništva). To je najmanji zabilježeni broj Hrvata u Kemlji kao jedinstvenom naselju. 2011. od 2300 stanovnika Hrvatom se smatralo 311 (13%). Hrvati u Kemlji u Mađarskoj pripadaju etničkoj skupini gradišćanskih Hrvata te govore svojim gradišćanskohrvatskim jezikom.