BAŠKUT

Baškut (mađ. Vaskút) je naselje u Bačko-kiškunskoj županiji, nedaleko od grada Baje, na cesti prema Gari. Ime mu potječe od mađarskog naziva "Bács kútja" (bački zdenac). Ovaj su naziv bunjevački žitelji preinačili na Baškut. Naziv naselja prvi put se spominje početkom 15. stoljeća, a početkom 18. stoljeća Baškut je hrvatsko naselje. Godine 1728. postaje vlasništvo obitelji Czobor, a zatim obitelji Grašalković kada 1752. postaje samostalnom općinom. Nakon nekoliko godina naseljavaju ga Nijemci. 1780. godine ima svoj pečat i grb. Dušobrižnici su mu bosanski franjevci iz Baje i do 1731. pripada bajskoj filijali. Župa je osnovana 1763., vodili su je bosanski franjevci i biskupijski svećenici. Crkva je sagrađena 1769. prinosom obitelji Grašalković. U povijesti je Baškut bilježio brojnu hrvatsku zajednicu. Krajem 18. stoljeća Baškut je već hrvatsko-njemačko naselje. U novije doba broj Hrvata u stalnom je opadanju. Dok je u Baškutu 1881. bilo 438 Hrvata od 5101 stanovnika, dotle je 1960. samo 367 od 4374 stanovnika, a 1980 tek 193 od 4055. Nastava hrvatskoga jezika ukinuta je 1888., ali je od 1946. do 1983. ponovo uvedena. Prema popisa stanovništva iz 2001. godine od ukupnog broja stanovnika 3603 ima 41 Hrvata, a prema popisu pučanstva iz 2011. godine broj pripadnika hrvatske narodnosti je 82 (od 3415). Hrvati u naselju pripadaju skupini podunavskih Hrvata, unutar toga etničkoj skupini Bunjevaca. U naselju djeluje Hrvatska manjinska samouprava, svake se godine održava tradicionalno Bunjevačko prelo.