ALJMAŠ

Aljmaš (mađ. Bácsalmás) je gradić u južnom dijelu Mađarske, u Bačko-kiškunskoj županiji. Nalazi se dvadesetak kilometara istočno od grada Baje i deset kilometara od mađarsko-srpske granice. Hrvati Bunjevci ovaj gradić zovu Aljmašom, dok Aljmaš u Hrvatskoj zovu Bili Aljmaš. Aljmašu pripadaju i naselja Smiljevac (mađ. Bácsalmási tanyák), Duboka (mađ. Doboka), Halmoš (mađ. Óalmas) i drugi. Ime naselja potječe od mađarske riječi „halmos“ (humkast, brežuljkast). Nakon protjerivanja Turaka, krajem 17. stoljeća stanovnici su mu Hrvati (Dalmatinci). Prema nekim istraživanjima Bunjevci potječu iz Gornje Dalmacije, naime tamo danas, kao i u Lici, žive Bunjevci. Nekad je bilo omiljeno mjesto hodočašća bunjevačkih Hrvata. Župa naselja je utemeljena 1736. godine, a župne knjige vode se od 1740. godine. Sa 77 hrvatskih obitelji, od 1768. godine Aljmaš se bilježi kao hrvatsko (ilirsko) mjesto. Nakon toga naseljavaju ga Nijemci (1784., 1786. i 1791. godine). Jezik bogoslužja početkom 19. stoljeća je hrvatski (ilirski), njemački i mađarski. 1772. godine selo je dobilo Urbarium koji je bio napisan na hrvatskom jeziku, a odražavao je ondašnje većinsko stanovništvo. Urbarium je bio za zemljoposjednike u selu, čije je stanovnike činilo 72 Hrvata, 11 Mađara, 3 Slovaka i 2 Roma. 1780-ih, Habsburgovci su naselili 195 njemačkih obitelji u Aljmaš. Većina naseljenika je bila iz Švapske, Elzasa i Mainza. Tim velikim naseljavanjem su su Nijemci postali većinom u selu, a tako je ostalo sve do 1945. godine. Idućeg desetljeća, zemljišta su dobile obitelji koje nedavno postale plemenitaškima, a bile su iz okolice, kao što su mađarske obitelji Németszeghy i Koronay te hrvatske obitelji Antunović, Rudić, Kovačić i Šišković. Do 1887. djeluje hrvatska (bunjevačka) škola. Danas se u osnovnoj školi Mihálya Vörösmartyja hrvatski jezik predaje kao predmet, a u gradskom vrtiću, u Kossuthovoj 120 odvija se hrvatski odgoj. Na prvim izborima za mjesne manjinske samouprave 1995. godine utemeljena je Hrvatska samouprava koja djeluje i danas, osim njih, i Romi i Nijemci imaju manjinsku samoupravu u Aljmašu. Danas od kulturnih manifestacija, Hrvati u Aljmašu održavaju Veliko bunjevačko prelo, zatim Dane zbratimljenih gradova te obilježavaju Spomen-dan Ante Evetovića i Spomen-dan Ivana Antunovića. Broj Hrvata 1880. godine je 1493, 1890. godine 1374 (ukupni broj stanovnika 11 498), 1945. godine 1349, a 1960. godine 684. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Aljmašu ima 1,6% Hrvata, dok deset godina kasnije 2011. godine broj pripadnika hrvatske narodnosti je 158 (2,3% od ukupnih 6753 stanovnika). Hrvati na ovom području pripadaju skupini bunjevačkih Hrvata te njihov govor pripada novoštokavskom ikavskom dijalektu hrvatskog jezika.